{"id":53,"date":"2019-11-11T19:54:00","date_gmt":"2019-11-11T19:54:00","guid":{"rendered":"https:\/\/hlas.one\/rs\/?p=53"},"modified":"2025-05-16T05:22:12","modified_gmt":"2025-05-16T05:22:12","slug":"setnja-nemanjinom-ulicom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hlas.one\/rs\/53\/2019\/","title":{"rendered":"\u0160etnja Nemanjinom ulicom"},"content":{"rendered":"\n<p>Oblik i sudbinu Beograda su oduvek odre\u0111ivale dve velike reke. Me\u0111utim, ovaj grad je u ne tako dalekoj pro\u0161losti imao jo\u0161 na desetine vodotokova. Jedan od njih je tekao sa tada nenaseljenog brda i slivao se u Savu, stvaraju\u0107i baru na njenoj obali i mnoge probleme rastu\u0107em gradu. Pri\u010da o Vra\u010darskom potoku koji i dan danas neprimetno te\u010de istovremeno je i pri\u010da o modernizaciji na\u0161e prestonice i \u010de\u0161koj zajednici koja je doprinela ovom procesu.<\/p>\n\n\n\n<p>Krajem 19. veka prvo je nasuta ve\u0107 pomenuta bara pa je na tom mestu podignuta \u017eelezni\u010dka stanica. Velelepno zdanje zavr\u0161eno je iste godine kada je i Franti\u0161ek Nekvasil otvorio hotel Slaviju na izvoru nekada\u0161njeg potoka \u2013 1885. Od tada \u0107e voda te\u0107i ispod zemlje, a na mestu biv\u0161eg korita \u201epote\u0107i\u201c \u0107e Nemanjina ulica.<\/p>\n\n\n\n<p>Divan hotel, koji je podigao jedan \u010ceh, i \u017eeleznica na kojoj su mnogi \u010de\u0161ki radnici radili donose\u0107i do tada nepoznate ve\u0161tine samo su krajnje ta\u010dke ove ulice i na\u0161e pri\u010de o njoj. Ako bi pogledali niz dana\u0161nju Savsku ulicu, mo\u017eda bi smo videli in\u017einjera Zdenjeka Rau\u0161ara kako odlazi u pivaru \u0110or\u010ea Vajferta na mestu gde i dan danas stoji BIP. No, on nije jedini \u010ceh koji je tada i\u0161ao u ovom pravcu. Franti\u0161ek V\u0161ete\u010dka, koji je predavao tehni\u010dke nauke u Artiljerijskoj \u0161koli, bio je i jedan od prvih industrijalaca i uop\u0161te ljudi vi\u010dnih industriji u Srbiji. Kada je zemlja iz Prokopa nasuta poreko baru\u0161tine, on je bio jedan od stru\u010dnjaka koji su trasirali put srpskoj \u017eeleznici. Kasnije je blizu mesta odakle je ta zemlja doneta V\u0161ete\u010dka sagradio drugi parni mlin u Beogradu i destileriju \u0161piritusa. Osim proizvodnih pogona, gospodin V\u0161ete\u010dka je tu negde imao i veliku ku\u0107u sa ba\u0161tom i kuglanom, u kojoj su ga zemljaci pose\u0107ivali. Naro\u010dito tokom vrelih letnjih meseci.<\/p>\n\n\n\n<p>Par minuta hoda uz Nemanjinu, negde na raskrsnici sa Sarajevskom ulicom, nalazila se gostionica Ignjata Bajlonija, mo\u017eda i naj\u010duvenijeg beogradskog \u010ceha 19. veka. On je sa zetom Antonjinom Njemecom preduzimljivo\u0161\u0107u i marljivo\u0161\u0107u u Beogradu pre\u0161ao put od zanatlije do industrijalca. Osim pivarstva, po \u010demu je bio najpoznatiji, posedovao je i mlinove! Na pomenutoj raskrsnici Nemanjine, tada poznatoj kao \u201eTobd\u017eijska pijaca\u201d, u okviru gostionice \u201eBajloni\u201d pored velikih sala u kojima su organizovane i zabave i koncerti, postojale su i sobe za preno\u0107i\u0161te. Na ovom mestu su se prvobitno bile i prostorije \u010ce\u0161ke besede Beograd. Osim muzi\u010dkih i plesnih priredbi, posebno su bila va\u017ena predavanja Jozefa Majsnera, jo\u0161 jednog \u010de\u0161kog profesora Artiljerijske \u0161kole. On je o sveslovenskoj uzajamnosti, te istoriji \u010ceha i Srba govorio ne samo nadahnuto, ve\u0107 i tako da je birao \u010de\u0161ke re\u010di koje \u0107e razumeti svi Beogra\u010eani. Na taj na\u010di je na najsna\u017eniji na\u010din pokazao kolika je bliskost slovenskih naroda.<\/p>\n\n\n\n<p>Savladavaju\u0107u dalje uspon Nemanjine, levo niz ulicu Kneza Milo\u0161a a u pravcu Masarikove, vide\u0107emo zvonike Vaznesenjske crkve. U joj je grupa \u010ceha zajedno primila pravoslavnu veru prkose\u0107i Austrijskoj vlasti, sve uz vatren govor o Janu Husu. Prstom sudbine ili uslovljeno urbanizacijskim procesima, ni sada\u0161nje sedi\u0161te \u010ce\u0161ke besede Beograd, \u010ce\u0161ki dom, nije daleko \u2013 par stotina metara navi\u0161e i desno. No, po\u0161to ova stanica zaslu\u017euje zasebnu pri\u010du, nastavi\u0107emo put ka Slaviji uz kratku posetu vili Riharda \u0160karke, direktora Pra\u0161ke kreditne banke, koja se nalazi nedaleko, u Deligradskoj ulici.<\/p>\n\n\n\n<p>Putovanje se zavr\u0161ava na mestu odakle je nekada izvirao Vra\u010darski potok. Ovde je \u010de\u0161ki in\u017einjer i arhitekta Franti\u0161ek Nekvasil podigao zgradu hotela koji je plenio lepotom, ali i nadahnutim imenom koje je poneo po statui Slavije, personifikacije Slovenstva. Statua i hotel vi\u0161e nisu ovde, ali naziv koji im je na\u0161 arhitekta dao toliko se dopalo Beogra\u010eanima, da ga ovaj va\u017ean trg nosi do danas. Ba\u0161 kao i mnogi drugi tragovi \u010ceha u Beogradu.<\/p>\n\n\n\n<p>Autor: Andrej Kubi\u010dek<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Oblik i sudbinu Beograda su oduvek odre\u0111ivale dve velike reke. Me\u0111utim, ovaj grad je u ne tako dalekoj pro\u0161losti imao jo\u0161 na desetine vodotokova. Jedan od njih je tekao sa tada nenaseljenog brda i slivao se u Savu, stvaraju\u0107i baru na njenoj obali i mnoge probleme rastu\u0107em gradu. Pri\u010da o Vra\u010darskom potoku koji i dan danas neprimetno te\u010de istovremeno je i pri\u010da o modernizaciji na\u0161e prestonice i \u010de\u0161koj zajednici koja je doprinela ovom procesu. Krajem 19. veka prvo je nasuta ve\u0107 pomenuta bara pa je na tom mestu podignuta \u017eelezni\u010dka stanica. Velelepno zdanje zavr\u0161eno je iste godine kada je i Franti\u0161ek Nekvasil otvorio hotel Slaviju na izvoru nekada\u0161njeg potoka \u2013 1885. Od tada \u0107e voda te\u0107i ispod zemlje, a na mestu biv\u0161eg korita \u201epote\u0107i\u201c \u0107e Nemanjina ulica. Divan hotel, koji je podigao jedan \u010ceh, i \u017eeleznica na kojoj su mnogi \u010de\u0161ki radnici radili donose\u0107i do tada nepoznate ve\u0161tine samo su krajnje ta\u010dke ove ulice i na\u0161e pri\u010de o njoj. Ako bi pogledali niz dana\u0161nju Savsku ulicu, mo\u017eda bi smo videli in\u017einjera Zdenjeka Rau\u0161ara kako odlazi u pivaru \u0110or\u010ea Vajferta na mestu gde i dan danas stoji BIP. No, on nije jedini \u010ceh koji je tada i\u0161ao u ovom pravcu. Franti\u0161ek V\u0161ete\u010dka, koji je predavao tehni\u010dke nauke u Artiljerijskoj \u0161koli, bio je i jedan od prvih industrijalaca i uop\u0161te ljudi vi\u010dnih industriji u Srbiji. Kada je zemlja iz Prokopa nasuta poreko baru\u0161tine, on je bio jedan od stru\u010dnjaka koji su trasirali put srpskoj \u017eeleznici. Kasnije je blizu mesta odakle je ta zemlja doneta V\u0161ete\u010dka sagradio drugi parni mlin u Beogradu i destileriju \u0161piritusa. Osim proizvodnih pogona, gospodin V\u0161ete\u010dka je tu negde imao i veliku ku\u0107u sa ba\u0161tom i kuglanom, u kojoj su ga zemljaci pose\u0107ivali. Naro\u010dito tokom vrelih letnjih meseci. Par minuta hoda uz Nemanjinu, negde na raskrsnici sa Sarajevskom ulicom, nalazila se gostionica Ignjata Bajlonija, mo\u017eda i naj\u010duvenijeg beogradskog \u010ceha 19. veka. On je sa zetom Antonjinom Njemecom preduzimljivo\u0161\u0107u i marljivo\u0161\u0107u u Beogradu pre\u0161ao put od zanatlije do industrijalca. Osim pivarstva, po \u010demu je bio najpoznatiji, posedovao je i mlinove! Na pomenutoj raskrsnici Nemanjine, tada poznatoj kao \u201eTobd\u017eijska pijaca\u201d, u okviru gostionice \u201eBajloni\u201d pored velikih sala u kojima su organizovane i zabave i koncerti, postojale su i sobe za preno\u0107i\u0161te. Na ovom mestu su se prvobitno bile i prostorije \u010ce\u0161ke besede Beograd. Osim muzi\u010dkih i plesnih priredbi, posebno su bila va\u017ena predavanja Jozefa Majsnera, jo\u0161 jednog \u010de\u0161kog profesora Artiljerijske \u0161kole. On je o sveslovenskoj uzajamnosti, te istoriji \u010ceha i Srba govorio ne samo nadahnuto, ve\u0107 i tako da je birao \u010de\u0161ke re\u010di koje \u0107e razumeti svi Beogra\u010eani. Na taj na\u010di je na najsna\u017eniji na\u010din pokazao kolika je bliskost slovenskih naroda. Savladavaju\u0107u dalje uspon Nemanjine, levo niz ulicu Kneza Milo\u0161a a u pravcu Masarikove, vide\u0107emo zvonike Vaznesenjske crkve. U joj je grupa \u010ceha zajedno primila pravoslavnu veru prkose\u0107i Austrijskoj vlasti, sve uz vatren govor o Janu Husu. Prstom sudbine ili uslovljeno urbanizacijskim procesima, ni sada\u0161nje sedi\u0161te \u010ce\u0161ke besede Beograd, \u010ce\u0161ki dom, nije daleko \u2013 par stotina metara navi\u0161e i desno. No, po\u0161to ova stanica zaslu\u017euje zasebnu pri\u010du, nastavi\u0107emo put ka Slaviji uz kratku posetu vili Riharda \u0160karke, direktora Pra\u0161ke kreditne banke, koja se nalazi nedaleko, u Deligradskoj ulici. Putovanje se zavr\u0161ava na mestu odakle je nekada izvirao Vra\u010darski potok. Ovde je \u010de\u0161ki in\u017einjer i arhitekta Franti\u0161ek Nekvasil podigao zgradu hotela koji je plenio lepotom, ali i nadahnutim imenom koje je poneo po statui Slavije, personifikacije Slovenstva. Statua i hotel vi\u0161e nisu ovde, ali naziv koji im je na\u0161 arhitekta dao toliko se dopalo Beogra\u010eanima, da ga ovaj va\u017ean trg nosi do danas. Ba\u0161 kao i mnogi drugi tragovi \u010ceha u Beogradu. Autor: Andrej Kubi\u010dek<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pagelayer_contact_templates":[],"_pagelayer_content":"","footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-53","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=53"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":55,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/53\/revisions\/55"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=53"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=53"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=53"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}