{"id":127,"date":"2022-10-24T11:03:00","date_gmt":"2022-10-24T11:03:00","guid":{"rendered":"https:\/\/hlas.one\/rs\/?p=127"},"modified":"2025-05-16T11:05:16","modified_gmt":"2025-05-16T11:05:16","slug":"boravak-u-srbiji-u-periodu-1849-do-1859-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hlas.one\/rs\/127\/2022\/","title":{"rendered":"Boravak u Srbiji u periodu 1849. do 1859. godine"},"content":{"rendered":"\n<p>Boravak Franje Zaha u Srbiji mo\u017ee se podeliti na pet perioda, (1) 1843. do 1848. godine, (2) 1849. do 1859. godine, (3) 1860. do 1868. godine, (4) 1868. do 1876. godine i (5) 1878. do 1883. godine. Uticaj Zaha na dr\u017eavotvornu politiku posebno je vezan za dva perioda, prvi i tre\u0107i. Taj uticaj je ispoljen na razli\u010dite na\u010dine i razli\u010dite subjekte. Prvi na Gara\u0161anina, Kni\u0107anina i ustavobranitelje, a drugi na kneza Mihajla i Milana Obrenovi\u0107a, kojima je Zah bio va\u017ean savetnik i li\u010dnost od poverenja. Vojni\u010dki zna\u010dajni periodi Zahovog boravka u Srbiji su drugi i \u010detvrti. U drugom periodu od 1849. do 1859. godine stvorio je svoje najve\u0107e delo, savremenu vojnu \u0161kolu i razvijao sistem vojnog obrazovanja. \u010cetvrti period, od 1868. do 1876. godine bio je bavljenje razvojem vojnog obrazovanja, sistema odbrane, vojnog planiranja i srpske vojske. Poslednji peti period, od 1877. do 1883. bio je formalno slu\u017ebovanje u Srbiji, do penzionisanja, posle koga se vratio na \u010de\u0161ke prostore, u rodni kraj \u2013 grad Brno, i vi\u0161e nije dolazio u Srbiju.<\/p>\n\n\n\n<p>Mati\u010dni deo Srbije, koji je u 19. veku bio pod turskom vla\u0161\u0107u, nije bio zainteresovan za ideju srpskog nacionalnog preporoda i ujedinjenja svih Srba. Osnovne aktivnosti matice \u010dinili su sadr\u017eaji oslobodila\u010dke borbe protiv turskog okupatora. \u010cvr\u0161\u0107e utemeljenje i usmerenje nacionalnog pokreta ka ujedinjenom evropskom slovenskom svetu u\u010dinjeno je kod Srba iznad Save i Dunva. U samoj Srbiji, promene su nastale tek dolaskom ustavobranitelja na politi\u010dku scenu 1842. godine, kada je stvoren Dr\u017eavni savet. U tom periodu te\u017eilo se stvaranju ustavom ure\u0111enog dru\u0161tvenog sistema sa usmerenjem Srbije kao nezavisnoj dr\u017eavi evropske orijentacije. Turskoj, ali i velikim silama Rusiji i Austro-Ugarskoj stvaranje jakog nacionalnog srpskog programa nije odgovaralo. Naklonost ka takvoj ideji nisu imale niti Francuska i Engleska. Zbog toga su ustavobranitelji oslonac tra\u017eili u srednjeevropskom slobodarskom slovenskom lobiju. Najmo\u0107nija u tom vremenu bila je poljska emigracija, koja je zagovarala stvaranje velike slovenske dr\u017eave na Balkanu. To je razlog dobre saradnje tada\u0161njih srpskih politi\u010dara iz kruga ustavobranitelja sa poljskim izaslanikom u Srbiji, Franjom Zahom.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon definitivnog razlaza sa poljskom emigracijom i odbijanja Be\u010da da ga prihvati kao pravnika u dr\u017eavnu slu\u017ebu, Zah 1849. godine dolazi u Srbiju. Po dolasku u Beograd, sa iznena\u0111enjem je ustanovio da nikakvo mesto u slu\u017ebi kne\u017eevine Srbije za njega nije pripremljeno. U periodu \u010dekanja re\u0161enja svoga statusa, Zah je, po sugestijama Kni\u0107anina i uz podr\u0161ku Gara\u0161anina, radio na razvoju projekta savremenog vojnog obrazovanja, koje je svoju formu dobilo 18. marta 1850. godine, osnivanjem Artilerijske \u0161kole. Tek nakon Kni\u0107aninovog i Gara\u0161aninovog posebnog zalaganja, 25. juna 1850. godine, posle odluke da se osnuje artilerijska \u0161kola (akademija), Zah je naimenovan za njenog zapovednika i proizveden u oficirski \u010din artiljerijskog kapetana I klase. Zakletvu vernosti, kao srpski dr\u017eavljanin, polo\u017eio je 19. maja 1851. godine. Od tog vremena Franja Zah marljivo radi na izgradnji i organizaciji \u0161kole, ali je istovremeno koristio i svoj dobar polo\u017eaj na dvoru kneza Aleksandra, \u010dime je omogu\u0107avao i drugim \u010cesima da stupe u slu\u017ebu Kne\u017eevine Srbije. Jedno od takvih posebno zna\u010dajnih mesta bila je pozicija vaspita\u010da kne\u017eevih sinova, naro\u010dito Petra, kasnije kralja Petra I Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Zah je na ovo mesto preporu\u010dio Vilema Gablera iz Praga, \u010diju kandidaturu su podr\u017eali Franti\u0161ek Palack\u00fd i Pavel Josef \u0160afa\u0159\u00edk.<\/p>\n\n\n\n<p>Nije bez razloga mudri Gara\u0161anin cenio i podr\u017eavao Franju Zaha. On je dobro znao za Zahovo obimno nastavni\u010dko i vojno iskustvo i pedago\u0161ka znanja ste\u010dena u \u0160vajcarskoj i Francuskoj. Za vreme svoga slu\u017ebovanja u Kara\u0111or\u0111evoj Srbiji, a naro\u010dito za vreme tzv. \u201eisto\u010dnog rata\u201c, Zah se upoznao sa francuskim in\u017einjerijskim kapetanom Ipolitom Florentinom Mondenom. Ovo poznanstvo je imalo sna\u017ean uticaj na Zahov dalji \u017eivot, jer je Monden kasnije bio srpski ministar rata.<\/p>\n\n\n\n<p>U to vreme, Zah je u\u010destvovao u radovima na pripremi plana naoru\u017eanja sveukupnog stanovni\u0161tva zemlje \u2013 u stvaranju svojevrsne srpske narodne milicije. Me\u0111utim, razvijeni plan nije ostvaren u doba vladavine Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. To je period kada se srpski kne\u017eevski dvor neprekidno nalazio pod unutra\u0161njim sukobima i pritiskom diplomata da se prikloni francuskom ili austrijskom uticaju, \u0161to se generalno nije dopadalo Rusiji. Nejasnu politi\u010dku situaciju razre\u0161ili su sami Srbi, tako \u0161to su Svetoandrejskom skup\u0161tinom (1858-1859) skinuli sa trona kneza Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Na skup\u0161tini su ustavobranitelji i grupa liberala podr\u017eali povratak dinastije Obrenovi\u0107. Nakon te skup\u0161tine, Franja Zah je, zbog saradnje sa Kara\u0111or\u0111evi\u0107ima, progla\u0161en izdajnikom srpskog naroda i, kao persona non grata, morao je da napusti Srbiju.<\/p>\n\n\n\n<p>Autor: Prof. dr Jo\u017ee Siv\u00e1\u010dek, PhD<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Boravak Franje Zaha u Srbiji mo\u017ee se podeliti na pet perioda, (1) 1843. do 1848. godine, (2) 1849. do 1859. godine, (3) 1860. do 1868. godine, (4) 1868. do 1876. godine i (5) 1878. do 1883. godine. Uticaj Zaha na dr\u017eavotvornu politiku posebno je vezan za dva perioda, prvi i tre\u0107i. Taj uticaj je ispoljen na razli\u010dite na\u010dine i razli\u010dite subjekte. Prvi na Gara\u0161anina, Kni\u0107anina i ustavobranitelje, a drugi na kneza Mihajla i Milana Obrenovi\u0107a, kojima je Zah bio va\u017ean savetnik i li\u010dnost od poverenja. Vojni\u010dki zna\u010dajni periodi Zahovog boravka u Srbiji su drugi i \u010detvrti. U drugom periodu od 1849. do 1859. godine stvorio je svoje najve\u0107e delo, savremenu vojnu \u0161kolu i razvijao sistem vojnog obrazovanja. \u010cetvrti period, od 1868. do 1876. godine bio je bavljenje razvojem vojnog obrazovanja, sistema odbrane, vojnog planiranja i srpske vojske. Poslednji peti period, od 1877. do 1883. bio je formalno slu\u017ebovanje u Srbiji, do penzionisanja, posle koga se vratio na \u010de\u0161ke prostore, u rodni kraj \u2013 grad Brno, i vi\u0161e nije dolazio u Srbiju. Mati\u010dni deo Srbije, koji je u 19. veku bio pod turskom vla\u0161\u0107u, nije bio zainteresovan za ideju srpskog nacionalnog preporoda i ujedinjenja svih Srba. Osnovne aktivnosti matice \u010dinili su sadr\u017eaji oslobodila\u010dke borbe protiv turskog okupatora. \u010cvr\u0161\u0107e utemeljenje i usmerenje nacionalnog pokreta ka ujedinjenom evropskom slovenskom svetu u\u010dinjeno je kod Srba iznad Save i Dunva. U samoj Srbiji, promene su nastale tek dolaskom ustavobranitelja na politi\u010dku scenu 1842. godine, kada je stvoren Dr\u017eavni savet. U tom periodu te\u017eilo se stvaranju ustavom ure\u0111enog dru\u0161tvenog sistema sa usmerenjem Srbije kao nezavisnoj dr\u017eavi evropske orijentacije. Turskoj, ali i velikim silama Rusiji i Austro-Ugarskoj stvaranje jakog nacionalnog srpskog programa nije odgovaralo. Naklonost ka takvoj ideji nisu imale niti Francuska i Engleska. Zbog toga su ustavobranitelji oslonac tra\u017eili u srednjeevropskom slobodarskom slovenskom lobiju. Najmo\u0107nija u tom vremenu bila je poljska emigracija, koja je zagovarala stvaranje velike slovenske dr\u017eave na Balkanu. To je razlog dobre saradnje tada\u0161njih srpskih politi\u010dara iz kruga ustavobranitelja sa poljskim izaslanikom u Srbiji, Franjom Zahom. Nakon definitivnog razlaza sa poljskom emigracijom i odbijanja Be\u010da da ga prihvati kao pravnika u dr\u017eavnu slu\u017ebu, Zah 1849. godine dolazi u Srbiju. Po dolasku u Beograd, sa iznena\u0111enjem je ustanovio da nikakvo mesto u slu\u017ebi kne\u017eevine Srbije za njega nije pripremljeno. U periodu \u010dekanja re\u0161enja svoga statusa, Zah je, po sugestijama Kni\u0107anina i uz podr\u0161ku Gara\u0161anina, radio na razvoju projekta savremenog vojnog obrazovanja, koje je svoju formu dobilo 18. marta 1850. godine, osnivanjem Artilerijske \u0161kole. Tek nakon Kni\u0107aninovog i Gara\u0161aninovog posebnog zalaganja, 25. juna 1850. godine, posle odluke da se osnuje artilerijska \u0161kola (akademija), Zah je naimenovan za njenog zapovednika i proizveden u oficirski \u010din artiljerijskog kapetana I klase. Zakletvu vernosti, kao srpski dr\u017eavljanin, polo\u017eio je 19. maja 1851. godine. Od tog vremena Franja Zah marljivo radi na izgradnji i organizaciji \u0161kole, ali je istovremeno koristio i svoj dobar polo\u017eaj na dvoru kneza Aleksandra, \u010dime je omogu\u0107avao i drugim \u010cesima da stupe u slu\u017ebu Kne\u017eevine Srbije. Jedno od takvih posebno zna\u010dajnih mesta bila je pozicija vaspita\u010da kne\u017eevih sinova, naro\u010dito Petra, kasnije kralja Petra I Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Zah je na ovo mesto preporu\u010dio Vilema Gablera iz Praga, \u010diju kandidaturu su podr\u017eali Franti\u0161ek Palack\u00fd i Pavel Josef \u0160afa\u0159\u00edk. Nije bez razloga mudri Gara\u0161anin cenio i podr\u017eavao Franju Zaha. On je dobro znao za Zahovo obimno nastavni\u010dko i vojno iskustvo i pedago\u0161ka znanja ste\u010dena u \u0160vajcarskoj i Francuskoj. Za vreme svoga slu\u017ebovanja u Kara\u0111or\u0111evoj Srbiji, a naro\u010dito za vreme tzv. \u201eisto\u010dnog rata\u201c, Zah se upoznao sa francuskim in\u017einjerijskim kapetanom Ipolitom Florentinom Mondenom. Ovo poznanstvo je imalo sna\u017ean uticaj na Zahov dalji \u017eivot, jer je Monden kasnije bio srpski ministar rata. U to vreme, Zah je u\u010destvovao u radovima na pripremi plana naoru\u017eanja sveukupnog stanovni\u0161tva zemlje \u2013 u stvaranju svojevrsne srpske narodne milicije. Me\u0111utim, razvijeni plan nije ostvaren u doba vladavine Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. To je period kada se srpski kne\u017eevski dvor neprekidno nalazio pod unutra\u0161njim sukobima i pritiskom diplomata da se prikloni francuskom ili austrijskom uticaju, \u0161to se generalno nije dopadalo Rusiji. Nejasnu politi\u010dku situaciju razre\u0161ili su sami Srbi, tako \u0161to su Svetoandrejskom skup\u0161tinom (1858-1859) skinuli sa trona kneza Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a. Na skup\u0161tini su ustavobranitelji i grupa liberala podr\u017eali povratak dinastije Obrenovi\u0107. Nakon te skup\u0161tine, Franja Zah je, zbog saradnje sa Kara\u0111or\u0111evi\u0107ima, progla\u0161en izdajnikom srpskog naroda i, kao persona non grata, morao je da napusti Srbiju. Autor: Prof. dr Jo\u017ee Siv\u00e1\u010dek, PhD<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pagelayer_contact_templates":[],"_pagelayer_content":"","footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-127","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=127"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":128,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/127\/revisions\/128"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}