\u010ce\u0161ki jezik je na srpskim prostorima prisutan od vremena doseljavanja prvih grupa \u010ceha, s po\u010detka 19. veka. Jezik je od po\u010detka opstajao zahvaljuju\u0107i porodi\u010dnoj i grupnoj govornoj primeni, kao i tradiciji kulturnog identiteta \u010de\u0161kih doseljenika. Na tom nivou je organizovano i prvo osnovno obrazovanje doseljenih \u010deha. Po\u010detni oblici formalnih \u0161kola vezani su za crkvene organizacije, esnafske zajednice i kulturna udru\u017eenja \u010ceha. Takav oblik obrazovanja u svojoj formalnoj organizaciji, zadr\u017eao se do dana\u0161njeg dana.<\/p>\n\n\n\n
Sistemsko obrazovanje obuhvatilo je \u010de\u0161ki jezik po\u010detkom 20. veka. Na prostorima dana\u0161nje Vojvodini, koja je u tom vremenu pripadali Austrougarskoj monarhiji, gde je \u017eivela najbrojnija grupacija \u010de\u0161kih doseljenika, postojalo je dosta problema u obrazovanju \u010ceha na \u010de\u0161kom jeziku, zbog generalnog negativnog ugarskog stava o slovenskim jezicima. Na drugoj strani, na prostoru Kraljevine Srbije, gde se naselila manje brojna grupacija \u010ceha, nisu postojali problemi takve prirode. U tom periodu, celokupan obrazovni sistem tada\u0161nje Srbije bio tek u za\u010detku razvoja. Problem u\u010denja jezika ogledao se u maloj brojnosti \u010de\u0161ke zajednice, jer su grupacije \u010ceha bile \u010desto samo na porodi\u010dnom ili familijarnom nivou i vrlo disperzovane na \u0161irokom prostoru. No kako su tada \u010cesi \u010dinili vrlo obrazovanu manjinsku skupinu, koja je bila jedna od osnovnih nosilaca razvoja moderne Srbije, svojim uticajem i anga\u017eovanjem stvorili su uslove i obezbedili otvaranje prvoh \u010de\u0161kih \u0161kola.<\/p>\n\n\n\n
Sa stvaranjem Kraljevine Jugoslavije \u010de\u0161ke \u0161kole, iako malobrojne, obuhva\u0107ene su obrazovnim sistemom. Sistemski oblik organizacije zadr\u017ean je i nakon II Svetskog rata, stvaranjem FNRJ. Ne\u0161to kasnije, tokom postojanja SFRJ, \u010de\u0161ki jezik je postao zvani\u010dno priznati manjinski jezik, sa svim pravima na prostorima gde su \u010cesi \u017eiveli. Uru\u0161avanje takvog sistema nastupilo je tokom 70-tih godina 20 veka, zbog zna\u010dajnog smanjenja interesovanja potomaka \u010de\u0161kih doseljenika za \u010de\u0161kim identitetom i kulturnim nasle\u0111em. To je dovelo i do sistemskog ukidanja i zatvaranja \u010de\u0161kih \u0161kola u Srbiji.<\/p>\n\n\n\n
Ali interesovanje za \u010de\u0161ki jezik kod dela \u010de\u0161ke manjinske zajednice u Srbiji nikada nije prestalo. Nastavljeno je izu\u010davanje jezika na neformalan tradicionalan na\u010din, u porodi\u010dnim krugovima i nekim \u010de\u0161kim udru\u017eenjima \u2013 besedama. Osnovni problemi takvog u\u010denja \u010de\u0161kog jezika u grupama koje su udaljene od mati\u010dne dr\u017eave \u010ce\u0161ke, jeste nedostatak definisanih jezi\u010dkih normi i standarda.<\/p>\n\n\n\n
Svaki jezik, pa tako i \u010de\u0161ki, bio standardni, dijalekatski ili dugi varijetet jezika, mora da ima jezi\u010dku normu. Jezi\u010dka norma je skup pravila o upotrebi tog jezika. Ta pravila pojedinac usvaja u\u010de\u0107i jezik, a jezi\u010dka zajednica ih \u010duva i s generacije na generaciju prenosi u\u010de\u0107i potomke kako se govori zajedni\u010dkim \u010de\u0161kim jezikom. Zavisno od sredine u kojoj \u017eivi, usvojeni jezik mo\u017ee biti standardni jezik ili dijalekat \u010de\u0161kog jezika. Me\u0111utim, lokalna dru\u0161tvena sredina koja nema razvijenu jezi\u010dku kulturu ni pismenost, nema kodifikovanu jezi\u010dku normu. Ljudi koji govore takvim \u010de\u0161kim jezikom u svome jezi\u010dkom ose\u0107anju, samo misle da znaju jezik.<\/p>\n\n\n\n
Na drugoj strani, u razvijenim kulturnim sredinama \u010ceha, postoje dve vrste normativnosti \u010de\u0161kog jezika: standardnojezi\u010dka i dijalekatska norma. Jezi\u010dku normu standardnog jezika \u010dine sveukupna pravila o upotrebi \u010de\u0161kog jezika, koja su grupisana u gramati\u010dke i pravopisne norme. Glavna pravila standardnog \u010de\u0161kog jezika utvr\u0111ena su u gramatici, pravopisu i re\u010dniku jezika.<\/p>\n\n\n\n
Uop\u0161teno re\u010deno, gramati\u010dke i pravopisne norma standardnog \u010de\u0161kog jezika odre\u0111uju i tuma\u010de \u0161ta je pravilno (gramati\u010dno) ili dopu\u0161teno, a \u0161ta u jeziku nije prihva\u0107eno kao pravilno. Na taj na\u010din, standardni \u010de\u0161ki jezik ne ukida dijalekte, ve\u0107 govorom ili upotrebom u \u0161koli i sredstvima javne komunikacije, potiskuje i menja nepravilne dijalekatske govore. Pravila i jezi\u010dke standarde utvr\u0111uju poznavaoci jezika (lingvisti) na osnovu dru\u0161tvenih potreba i interesa \u010ditave \u010de\u0161ke jezi\u010dke zajednice. Jezi\u010dki standardi i norme \u010dine zna\u010dajno kulturolo\u0161ko, nacionalno i politi\u010dko pitanje \u010ceha, koje se u odre\u0111enom istirijskom trenutku re\u0161ava na osnovu jezi\u010dke realnosti, tradicije i interesa cele \u010de\u0161ke zajednice ili \u010de\u0161kog naroda. To se, na \u017ealost, u delu lokalnih \u010de\u0161kih sredina u Srbiji ne de\u0161ava.<\/p>\n\n\n\n
Prof. dr Jo\u017ee Siv\u00e1\u010dek<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u010ce\u0161ki jezik je na srpskim prostorima prisutan od vremena doseljavanja prvih grupa \u010ceha, s po\u010detka 19. veka. Jezik je od po\u010detka opstajao zahvaljuju\u0107i porodi\u010dnoj i grupnoj govornoj primeni, kao i tradiciji kulturnog identiteta \u010de\u0161kih doseljenika. Na tom nivou je organizovano i prvo osnovno obrazovanje doseljenih \u010deha. Po\u010detni oblici formalnih \u0161kola vezani su za crkvene organizacije, esnafske zajednice i kulturna udru\u017eenja \u010ceha. Takav oblik obrazovanja u svojoj formalnoj organizaciji, zadr\u017eao se do dana\u0161njeg dana. Sistemsko obrazovanje obuhvatilo je \u010de\u0161ki jezik po\u010detkom 20. veka. Na prostorima dana\u0161nje Vojvodini, koja je u tom vremenu pripadali Austrougarskoj monarhiji, gde je \u017eivela najbrojnija grupacija \u010de\u0161kih doseljenika, postojalo je dosta problema u obrazovanju \u010ceha na \u010de\u0161kom jeziku, zbog generalnog negativnog ugarskog stava o slovenskim jezicima. Na drugoj strani, na prostoru Kraljevine Srbije, gde se naselila manje brojna grupacija \u010ceha, nisu postojali problemi takve prirode. U tom periodu, celokupan obrazovni sistem tada\u0161nje Srbije bio tek u za\u010detku razvoja. Problem u\u010denja jezika ogledao se u maloj brojnosti \u010de\u0161ke zajednice, jer su grupacije \u010ceha bile \u010desto samo na porodi\u010dnom ili familijarnom nivou i vrlo disperzovane na \u0161irokom prostoru. No kako su tada \u010cesi \u010dinili vrlo obrazovanu manjinsku skupinu, koja je bila jedna od osnovnih nosilaca razvoja moderne Srbije, svojim uticajem i anga\u017eovanjem stvorili su uslove i obezbedili otvaranje prvoh \u010de\u0161kih \u0161kola. Sa stvaranjem Kraljevine Jugoslavije \u010de\u0161ke \u0161kole, iako malobrojne, obuhva\u0107ene su obrazovnim sistemom. Sistemski oblik organizacije zadr\u017ean je i nakon II Svetskog rata, stvaranjem FNRJ. Ne\u0161to kasnije, tokom postojanja SFRJ, \u010de\u0161ki jezik je postao zvani\u010dno priznati manjinski jezik, sa svim pravima na prostorima gde su \u010cesi \u017eiveli. Uru\u0161avanje takvog sistema nastupilo je tokom 70-tih godina 20 veka, zbog zna\u010dajnog smanjenja interesovanja potomaka \u010de\u0161kih doseljenika za \u010de\u0161kim identitetom i kulturnim nasle\u0111em. To je dovelo i do sistemskog ukidanja i zatvaranja \u010de\u0161kih \u0161kola u Srbiji. Ali interesovanje za \u010de\u0161ki jezik kod dela \u010de\u0161ke manjinske zajednice u Srbiji nikada nije prestalo. Nastavljeno je izu\u010davanje jezika na neformalan tradicionalan na\u010din, u porodi\u010dnim krugovima i nekim \u010de\u0161kim udru\u017eenjima \u2013 besedama. Osnovni problemi takvog u\u010denja \u010de\u0161kog jezika u grupama koje su udaljene od mati\u010dne dr\u017eave \u010ce\u0161ke, jeste nedostatak definisanih jezi\u010dkih normi i standarda. Svaki jezik, pa tako i \u010de\u0161ki, bio standardni, dijalekatski ili dugi varijetet jezika, mora da ima jezi\u010dku normu. Jezi\u010dka norma je skup pravila o upotrebi tog jezika. Ta pravila pojedinac usvaja u\u010de\u0107i jezik, a jezi\u010dka zajednica ih \u010duva i s generacije na generaciju prenosi u\u010de\u0107i potomke kako se govori zajedni\u010dkim \u010de\u0161kim jezikom. Zavisno od sredine u kojoj \u017eivi, usvojeni jezik mo\u017ee biti standardni jezik ili dijalekat \u010de\u0161kog jezika. Me\u0111utim, lokalna dru\u0161tvena sredina koja nema razvijenu jezi\u010dku kulturu ni pismenost, nema kodifikovanu jezi\u010dku normu. Ljudi koji govore takvim \u010de\u0161kim jezikom u svome jezi\u010dkom ose\u0107anju, samo misle da znaju jezik. Na drugoj strani, u razvijenim kulturnim sredinama \u010ceha, postoje dve vrste normativnosti \u010de\u0161kog jezika: standardnojezi\u010dka i dijalekatska norma. Jezi\u010dku normu standardnog jezika \u010dine sveukupna pravila o upotrebi \u010de\u0161kog jezika, koja su grupisana u gramati\u010dke i pravopisne norme. Glavna pravila standardnog \u010de\u0161kog jezika utvr\u0111ena su u gramatici, pravopisu i re\u010dniku jezika. Uop\u0161teno re\u010deno, gramati\u010dke i pravopisne norma standardnog \u010de\u0161kog jezika odre\u0111uju i tuma\u010de \u0161ta je pravilno (gramati\u010dno) ili dopu\u0161teno, a \u0161ta u jeziku nije prihva\u0107eno kao pravilno. Na taj na\u010din, standardni \u010de\u0161ki jezik ne ukida dijalekte, ve\u0107 govorom ili upotrebom u \u0161koli i sredstvima javne komunikacije, potiskuje i menja nepravilne dijalekatske govore. Pravila i jezi\u010dke standarde utvr\u0111uju poznavaoci jezika (lingvisti) na osnovu dru\u0161tvenih potreba i interesa \u010ditave \u010de\u0161ke jezi\u010dke zajednice. Jezi\u010dki standardi i norme \u010dine zna\u010dajno kulturolo\u0161ko, nacionalno i politi\u010dko pitanje \u010ceha, koje se u odre\u0111enom istirijskom trenutku re\u0161ava na osnovu jezi\u010dke realnosti, tradicije i interesa cele \u010de\u0161ke zajednice ili \u010de\u0161kog naroda. To se, na \u017ealost, u delu lokalnih \u010de\u0161kih sredina u Srbiji ne de\u0161ava. Prof. dr Jo\u017ee Siv\u00e1\u010dek<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pagelayer_contact_templates":[],"_pagelayer_content":"","footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=104"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":105,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/104\/revisions\/105"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/hlas.one\/rs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}