Biografija Jare Ribnikar nakon životnog usmerenja ka književnosti ima nekoliko prepoznatljivih perioda. Na funkciji zamenika urednika beogradskog umetničkog časopisa „Jugoslavija” bila je od 1949. do njegovog ukidanja, 1959. godine. U tom vremenu srela je i upoznala mnogo ljudi iz sveta književnosti i umetnosti, koji će značajno uticati na njenu književnu karijeru. Zaslužna je za skidanje zabrane i stvaranje uslova za rad Srpskog PEN centra 1962. godine. Obavljala je funkciju predsednice PEN centra od 1966. do 1980. godine. Aktivno je učestvovala u književnom i kulturnom životu Srbije nakon 1980. godine. Bila je jedan od osnivača i prvi predsednik Društva srpsko-češkog prijateljstva koje je kratkotrajno delovalu u Beogradu 1991. godine. Doživela je punih 94 godine. Preminula je u Beograd, 30. april 2007. godine u bolnici „Dr Dragiša Mišović“.
Bibliografija Jare Ribnikar obuhvata veći broj zbirki novela i kratkih priča, kao i desetak romana od kojih su najzapaženiji „Jan Nepomucki”, inspirisan životom njenog oca i strica, a zatim „Zašto vam je unakaženo lice”, „Bakaruša”, „Pobeda i poraz”, „Kratko beogradsko proleće”, „Roman o TM”.
Veliku pažnju javnosti izazvali su Jarinih pet tomova memoarske proze pod nazivom „Život i priče“. Objavljivala ih je od 1979. do 1991. godine i te stranice predstavljaju dragoceno svedočanstvo o vremenu pre, za vreme i posle Drugog svetskog rata. Posebno je značajno što je u tom pregledu događaja o kojima je svedočila, Jara Ribnikar oslikavala ljude koji su pripadali intelektualnoj i političkoj eliti toga vremena, posebno iz razloga što je otkrivala psihologiju ličnosti i detalje njihovog svakodnevnog života.
Pisala je pod značajnim uticajem američke literature, posebno Sol Beloua, čija je dela prevodila, pored prevođenja dela Jozefa Škvoreckog, Riharda Vajnera i Jaroslava Sajferta. Njena književna dela, kroz raskošan katalog tema i u provokativnom dijalogu sa vremenom, govore o ključnim pitanja 20. veka, politici, naciji, porodici, prikazuju međuzavisnost umetnosti i stvarnosti, na dinamičan i komunikativan način. Izdavačka kuća „Prosveta” objavila je njena izabrana dela u šest tomova 1999. godine.
Životna filozofija Jare Ribnikar može se, kako je sama napisala, svesti na shvatanje da “živimo u fragmentima, i da “nije tačno da je naš život reka, a još manje da postoji roman reke”. Konstatovala je da se “naš život sastoji od odlomaka, a između njih je praznina”.
Sedamdesetih godina XX veka govorilo se da bi Jara Ribnikar trebala da bude postavljena za predsednicu Udruženja književnika Srbije. Jedan deo srpskih pisaca tada je zastupao stav da bi to bilo “čudno da jedna Čehinja bude predsednik srpskih književnika”, iako se Jara Ribnikar na svim popisima, od kada je došla u Srbiju, prihvatila pravoslavnu veru i izjašnjavala se kao Srpkinja. Svesna takvih kulturoloških ograničenja i u najvišim intelektualnim krugovima, rezervisano je pristupala građenju odnosa na trenutnim emotivnim situacijama i spontanosti.
Najpre kroz ličnost njenog oca Emila Hajeka, a onda kroz ličnost supruga Vladislava Ribnikara, Jari Ribnikar je poklonjeno bogatstvo susreta sa darovitim i divnim ljudima. Da nije došla u Beograd za ocem, nikada ne bi srela nobelovca Ivu Andrića, Isidoru Sekulić, Miloša Crnjanskog, Krležu i mnoge druge velikane književnosti i umetnosti. Upoznala je za života slavnog kompozitora Sergeja Prokofjeva, slikara Petra Dobrovića i mnoge značajne ljude iz sveta politike i kulture.
Na jedan deo sebe bila je i uvek ostala ponosna. Opisala je to na sledeći način: “drago mi je što sam rođena u maloj, kulturnoj češkoj zemlji, koja je bila već pre Drugog svetskog rata sto odsto pismena, koja ima sjajnu poeziju i veliku muziku, čija stara arhitektura i danas očarava svakog putnika koji kroz nju prolazi”. Kako je tvrdila, na granici velikog Zapada i velikog Istoka, Česi su mogli da ranije dožive nužna istorijska iskustva koja pomažu razvitku kulture i umetnosti.
Rezime života Jare Ribnikar u Srbiji, može se sumarati na sledeći način. Bila je ćerka poznatog muzičara i muzikologa i druga supruga Vladislava Ribnikara, direktora novinske kuće „Politika“. Zajedno sa mužem Vladislavom radila na „Informativnom biltenu“. U Narodnooslobodilačkoj borbi učestvovala je od 1941. godine. Maja 1943. godine prešla je na oslobođenu teritoriju. Bila je u agenciji TANJUG, od njenog osnivanja 1943. godine. Autorka je više od dvadeset knjiga, prevodilac sa engleskog, nemačkog, ruskog, francuskog i češkog jezika. Obavljala je funkciju predsednice obnovljenog Srpskog PEN centra (sa najdužim mandatom od četrnaest godina). Bila je poslanik Veća naroda Savezne skupštine SFRJ. Nosilac je partizanske spomenice 1941. godine i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Kako je neko od njenih prijatelja napisao „Jara Ribnikar je bila velika dama Beograda“.
Autor: Prof. dr Jože Sivaček