Prvih jedanaest godina života Jare Ribnikar vezane su za Hradec Kralovi. Nakon tog perioda, porodica Hajekovih seli se u Prag. Osnovni inicijator tog preseljenja bila je Jarina majka Ana. Razlozi preseljenja vezani su za nalaženje posla njenog supruga Emila u Pragu. Deo motiva preseljenja bio je vezan i za majčinu želju porodičnog osamostaljenja, kao i za bolju mogućnost školovanja devojčica Ane i Jare. Ispostaviće se da jedino majci taj Prag ništa dobro nije doneo. Opet je bila sama, jer je suprug Emil stalno putovao po koncertima i vraćao se samo na kratko porodici u Prag.
Emil Hajek se konačno vratio iz Rusije 1921. godine, nakon smrti starijeg brata, violiniste Jaroslava Hajeka. U rodnom mestu Hradecu Kralovom sredina Emila nije prihvatila. Zbog toga je morao da traži posao u Pragu. Na osnovu referenci, očekivao je posao na muzičkom konzervatorijumu, ali, nakon Prvog svetskog rata i stvaranja Čehoslovačke republike, prilike su se promenile. Na konzervatorijumu posao nije mogao da dobije, jer su sva mesta već bila popunjena. Poznanici su mu govorili da bi bilo dobro da se učlani u neku uticajnu političku stranku, jer će se teško zaposliti ako je izvan političkih krugova. No Emil Hajek se politikom nikada nije bavio i politički ključ nije razumeo. Preko nekih ranijih prijatelja upoznao je poznatog violinistu Jana Kubelika. Sa ovim muzičarom nastupa narednih 5 godina na turnejama i zajedničkim koncertima širom sveta.
Jara je preseljenje u Prag 1923. godine doživela traumatično. Dugo je patila za svojim rodnim mestom Hradecom Kralovim. Ispostaviće se da je preseljenje u Prag bila velika prilika za Emila Hajeka i njegove ćerke Anu i Jaru, koje su je, svaka na svoj način, životno iskoristile. Devojčice su upisane u školu na Vinohradima, na kojoj je Jara bila prezadovoljna i koju je jako zavolela. Profesori su se đacima obraćali sa “vi”, a nastava je sadržajno bila zanimljiva. Jara je kroz posebno angažovanje sa nekim nastavnicima iskazala talenat za literaturu, koju je veoma dobro razumela. Prepričavala je pripovetke, odlomke iz romana i cele romane koje je čitala. Ta škola na Vinohradima ispoljila je snažan i trajan uticaj na formiranje ličnosti i kasniji intelektualni književni život Jare Ribnikar.
Tokom života u Pragu, devojčice Ana i Jara želele su da budu prihvaćene u novoj sredini i elegantne kao sve praške devojčice. Zbog toga je majka Ana počela sama da im šije haljine. Usavršila je svoje znanje šivenja i odlazila na kurs krojenja. Pristala je da kopira za svoje ćerke haljine njihovih drugarica koje su pozajmljivle kao modele. Mama je počela da govori o tome da mlade devojke treba da se bave sportom i igraju tenis. I sama je želela da se, na neki način, uključi u život bogatih. Međutim, zbog slabog zdravlja i problema sa plućima, morala je da odustane od pevanja i svoje želje da postane koncertna pevačica. Intenzivno je pohađala kurs francuskog jezika, a radi usavršavanja, provela je jednu godinu u Parizu, kod svoga brata Jindriha. Po povratku iz Pariza, majka Ana bila je značajno depresivna i narušenog zdravlje, što će usloviti njenu preranu smrt u zimu 1930. godine.
Od uspostavljanja saradnje sa Janom Kubelikom, Jarin otac Emil Hajek je putovao i održavao koncerte po celom svetu. Tako su 1926. godine imali turneju i gostovali u Srbiji. Njemu se u ovoj sredini, toliko dopala publika, škole, priroda i ambijent, sve do kafanskih muzičara. Osetio je da je narod u Srbiji muzikalan. To je uticalo da se 1928. godine, nakon prekida saradnje sa Janom Kubelikom, Emil Hajek prijavio na konkurs i zaposli kao nastavnik u Muzičkoj školi “Stanković” u Beogradu.
Od dolaska Emila Hajeka u Beograd 1928. godine, Jara Ribnikar je često putovala u Beograd. Posle smrti majke Ane, Jara počinje da živi život na relaciji Prag – Beograd. Sve više vremena provodila je kod oca Emil, ali Prag nije zaboravila. U njemu je živela njena starija sestra Ana, za koju je Jara bila mnogo vezana. Odlazila je često u Prag, tamo ostajala po nekoliko meseci, pod izgovorom da nešto radi, piše ili se upisuje na neki fakultet. Otac Emil je najbolje prepoznao ponašanje svoje mlađe ćerke, njene fantazije oko baleta i fakulteta i rekao joj da to prekine i dođe u Beograd. Tako se Jara Ribnikar definitivno preselila u Beograd 1934. godine.
Autor: Prof. dr Jože Sivaček