Pre tri godine konačno su se stvorili uslovi da se sprovede u delo inicijativa članstva da se u Češkoj besedi Beograd organizuju kursevi češkog jezika. Jer…
– Većina naših članova razume češki ali je njihova davnašnja želja bila da znanje aktiviraju i dopune. Organizovanjem kurseva to smo obezbedili. Ponosni smo i na činjenicu da smo i neke koji nisu članovi Besede zainteresovali da nauče češki kao i da smo nastavili prekinutu tradiciju da se u Češkom domu odvija nastava. Do sada smo sami snosili troškove održavanja kurseva, a od ove to radimo uz podršku Ministarstva inostranih poslova Republike Češke iz donacija za Čehe u dijaspori. Osim toga u saradnji sa Južnomoravskom regijom Češke republike organizujemo kurs za učenike, studente i medicinsko osoblje – kaže Milan Fürst, predsednik Češke besede Beograd i dodaje da je do sada osamdesetak polaznika uspešno završilo početni, napredni i konverzacijski kurs, kao i da se od ove godine održava tečaj za decu.
Motiv da se se prijavi za kurs Nenadu Kneževiću bilo je sećanje na vreme koje je kao dete provodio u Bjelovaru sa pradedom češkog porekla Stjepanom Ferenčakovićem. On mu je, kaže Nenad, često pričao o Česima iz tog kraja i iz postojbine i gotovo svakodnevno nešto beležio. Između ostalog i listajući te beleške odlučio da nauči češki. Osim toga Nenad kaže da ga je privukla i melodičnost češkog jezika, a s obzirom na to da mu jezici idu od ruke, pošto je klasičan filolog, za sada bez problema savladava prve lekcije.
Da se u šezdeset i nekoj nađe među osamnaest ovogodišnjih polaznika početnog kursa Gordana Trifunović je odlučila jer je želela da se lakše nego do sada sporazume sa snahom Čehinjom Kristinom Rousovom. Njen sin i Kristina žive i rade na Malti ali planiraju da se presele u Češku. Tada će Gordana češće da bude sa njima ali i sa Kristininim roditeljima i moći će sa stečenim znanjem da zapodene i razgovore na ozbiljnije teme. NajmlaĎa u grupi je petnaestogodišnja Ivana Jakšić. Njen deda Jirži Semecki živi u Pragu i posećuje ga bar dva puta godišnje. Od deke je ponešto naučila češki ali je, ne obavešatavajući ga, odlučila da upiše kurs i da ga iznenadi pravilnijim izgovorom. Zbog toga se na svakon času „pretvara u uho“ da bi iznenaĎanje bilo što veće.
Ne libi se Danica Lešeticki Tadić da kaže da je najstarija među polaznicima ovogodišnjeg kursa i da je – ponavljač! Već je pohaĎala početni kurs ali nije bila zadovoljna naučenim pa je, po onoj staroj da je ponavljanje majka znanja, odlučila da upiše i ovogodišnji kurs. Inače, kaže da se njen deda doselio 1909. godine iz Netolica u Južnoj Češkoj, da se u porodici govorio češki tako da može da se sporazume na jeziku predaka. Odlučila je da pohaĎa kurs da bi govorila što pravilnije. I Ivana Olujić, koja vodi poreklo iz češke porodice Dobeš, razume češki ali je, kao i mnogim, strah od greške kamen spoticanja da joj se „razveze jezik“ i počne tečno da ga govori. Zbog toga je poželela da uz pomoć profesorice i ostalih polaznika prevaziĎe taj problem. Njen sin Filip takoĎe je polaznik kursa. On je jednostavno poželeo da nauči jezik kojim je govorio deda pa sada zajedno idu na predavanja, pišu domaće zadatke i na narednom času iščekuju kako će ono što su uradili da oceni profesorka Maša Pješčić. A, malo je nedostojalo da to radi neko drugi! Jer, svojevremeno je Maša bila brucoš Defektološkog fakulteta, put ju je naneo u Prag i – zaljubila se i u „zlatni grad“ i u češki jezik. Ljubav je bila toliko jaka da je po povratku povukla dokumenta sa Defektologije i postala student Bohemistike. Očigledno da nije pogrešila jer je tokom studija dobila nagrade za prevoĎenje Katedre Bohemistike pod pokroviteljsvom Ambasade Republike Češke kao i na meĎunarodnom takmičenju prevodilaca „Suzane Rot“.
– Na većini kurseva na kojim sam bila predavač polaznici su ih upisivali da bi obezbedili uslove da potraže posao u Češkoj! Za razliku od njih ovi u Besedi Beograd imaju motive koji su emotivne prirode! Ako se udruže moja ljubav prema češkom sa njihovim emocijama nema sumnje da će rezultat biti na obostrano zadovoljstvo – kaže Maša.
Autor: Karlo Kubiček