U Beogradu i Srbiji, ličnost oko koje se formira i odvija život Jare Ribnikar je otac Emil Hajek. Njegov muzički značaj i društveni autoritet ispoljili su veliki uticaj u novoj sredini. Vrlo brzo nakon dolaska u Srbiju, Hajek je značajno podigao nivo rada beogradske Srednje mužičke škole “Stanković”. Nedugo zatim, zbog svojih svetskih referenci, izabran je za direktora škole. U muzičkom i visokom društenom svetu tadašnjeg Beograda cenio se značajan muzikološki i kulturološki uticaj Hajeka. To je uslovilo da devet godina nakon dolaska, 1937 godine, Emil Hajek, zajedno sa Vukom Dragovićem, Kostom Manojlovićem, Stevanom Hristićem i Petrom Stojanovićem, učestvuje u osnovanju beogradske Muzičke akademije.
Jara Ribnikar, tada još uvek Hajek, uz oca živi intenzivan društveni život. Sreće mnoge značajne ljude tadašnjeg Beograda i Srbije. Još od 1930 godine druži se sa Vladislavom Ribnikarom i njegovom tadašnjom suprugom Stanom (Canom) Đurić, koja se nakon razvoda udala za Huga Klajna, poznatog psihologa i režisera. Stana Đurić je bila vrlo obrazovana žena, učenica muzičke škole “Stanković” i student klavita kod Emila Hajeka. Sve vreme imala je veliko poštovanje Jare, i kao gospođice Hajek i kasnije, kao gospođe Ribnikar.
Vladislav Ribnikar bio je vlasnik i direktor novinske kuće “Polikita”, koju su pokrenuli njegovi stričevi i otac. Prvi svetski rat bio je tragičan za porodicu Ribnikarovih. U njemu su, kao srpski oficiri poginuli stričevi Vladislav i Darko Ribnikar. Posle tog rata, “Politiku” je vodio Slobodan Ribnikar, otac Vladislava. Nakon iznenadne smrti oca Slobodana, mladi Vladislav Ribnikar se vraća iz Francuske, da bi preuzeo upravljanje “Politikom”. Kako je bio izuzeto sposoban i orazovan, (u Francuskoj, na Sorboni, završio je Arhitetktonski fakultet) njegov uticaj u tadašnjem Beogradu postao je značajan.
Nakon razvoda Vladislava Ribnikara i Stane Đurić, Jara je dosta vremena provodila u krugu porodice Ribnikarovih. Od 1935. godine potpuno je preuzela brigu oko obrazovanja i vaspitanja troje dece Vladislava Ribikara, (Slobodana, Milice i Ivane) iz braka sa Stanom Đurić. Ta deca postala su jako vezana za Jaru, što je značajno uticalo na odluku Vladislava Ribnikara da je zaprosi za suprugu krajem 1935. godine. Iako su se dugo poznavali i imali bliske odnose, Jara je dosta vremena razmišljala, da bi odluku o udaji donela tek na jesen 1936. godine. Brak Jare i Vladislava Ribnikar sklopljen je venčanjem u crkvi Svetih Petra i Pavla na Topčideru. Ribnikarovi su već mnogo ranije prešli u pravoslavnu veru i uzeli za krsnu slavu Svete Vrače. Na njihovu slavu u kuću Ribnikarovih, dolazio je najugledniji krug ljudi iz Beograda, često i sam patrijarh.
Udajom za Vladislava Ribnikara, Jara je morala značajno da promeni način svoga života. U snalaženju za novu ulogu mnogo su joj pomogle tetke Vladislava Ribnikara. To su bile beogradske gospođe, koje su poznavale sve tadašnje građanske manire. Posebnu ulogu imala je Milica Ribnikar, strina Vladislava Ribnikara, gospođa iz beogradske aristokratske porodice, čiji je brat bio maršal na dvoru kralja Aleksandra. Značajno mesto u svemu tome imale su Miličine ćerke Nena i Beca, dve mlade beogradske dame. Ali, kako je sama priznala, Jara nikada nije do kraja napustila neke svoje kulturološke navike koje je stekla iz običnog češkog građanskog života. U braku sa Vladislavom Ribnikarom, Jara je rodila dvoje dece, sina Darka 1939. godine i ćerku Vladislavu 1948. godine.
Za sve vreme novog porodičnog žiota Jara nije prekidala stalne kontakte i narušavala dobre odnose sa svojim ocem Emilom Hajekom. Tako je njen život bio vezan jednim delom za bogati aristokratski beogradski svet, a drugim delom za umetnički, često boemski beogradski život. U vremenu do početka Drugog svetskog rata, Jara Ribnikar imala je priliku da upozna najuticajnije i najuglednije ljude tadašnje Srbije. Posebno je isticala poznanstvo sa krugom ljudi u koje su ulazili Ivo Andrić, Isidora Sekulić, Miroslav Krleža, Miloš Crnjanski.
Autor: Prof. dr Jože Sivaček