Stručno-edukativni skup „Brána nejen jazyku a literatuře otevřená“, koji je održan 2019. postaje tradicionalan i naučno značajan za saznanja o češkoj zajednici u Republici Srbiji.
Iz predavanja doktoranta Andreja Kubičena, ta temu „Sociološko proučavanje češke porodice – pojmovi, procesi i dileme“, mogu se izdvojiti sledeći stavovi. Češka porodica u Srbiji imala je svoje pred-moderne, moderne i postmoderne faze, a javljala se u formi seoske i gradske porodice. Porodična domaćinstva formirana su u skladu sa specifikama prostora. Domaćinstva su se razlikovala po brojnosti članova, strukturi domaćinstva, veličini i načina upravljanja svojinom, kao i podelom rada u domaćinstvu. Srodnički odnosi bili su uslovljeni promenama u srodničkim grupama kroz istoriju. Srodničke grupe ispoljavale su značajne uticaj na životne izbore pojedinaca. Specifičan oblik imale su srodničke veze u seoskim sredinama. Brak se javljao u formi endogamije i egzogamije (mešoviti brak). Građanski brak je imao svoje posebne specifičnosti, proistekle iz gradske kulture. Rodna podelarada u češkim porodicama uticala je na vaspitanje i obrazovanje dece i imala je značajan uticaj na zapošljavanje članova porodice. Deca i njihovo detinjstvo u češkim porodicama prošle su kroz dve istorijske faze. U prvoj, deca su bila usmerena ka porodici, a u drugoj je porodica usmerena ka deci. Roditeljstvo je imalo naglašeno patrijahalno usmerenje. Otac i majka imali su jasno razdvojene uloge. U češkoj porodici smatraju kao neophodnost postojanje autoriteta. Porodica je slika u malom „autoritarne države“, gde su naglašene patrijahalne i religijske vrednost porodice. One su izražene, posebno na selu. Na kraju svog predavanja, doktorant Kubiček zaključuje da je češki identitet na prostoru Srbije proizvod tradicionalnih porodičnih vrednosti,
posebno u seoskim porodicama. Na drugoj strani, u gradskim porodicama gradi se savremeni vrednosni sistem, gde je češki identitet činilac porodičnih vrednosti. Na toj osnovi održava se i češki identitet, u kome je porodica vrednost po sebi, sa naglašenom ulogom prenosioca i čuvara (češkog) morala i kulture.
Autor: Prof. dr Jože Sivaček