Lik Franćišeka Aleksandra Zaha – Franje Zaha u Srbiji nije jasno opisan, a njegova dela nisu celovito obrađena i određena. Razlozi za to su mnogi, ali osnovni je vezan za pristrasne ideološke i političke analize, kao i različite vremenske i istorijske periode u kojima je vršeno vrednovanje svega što je Zah radio. Ono što su nesporne činjenice jeste da je gotovo polovinu svog života Franja Zah proveo u Srbiji i svoje aktivnosti posvetio njenoj vojsci, odbrani i politici. Jedan je od utemeljivača srpske državne strategije, idejni pobornik poznatog državno-strateškog dokumenta Načertanije, glavni tvorac prve srpske savremene vojne akademije, vojnik u ratovima za oslobođenje i ujedinjenje Srba i vaspitač mnogih generacija srpskih oficira.
Na našim prostorima, poseban nedostatak u biografiji Franje Zaha jeste izostavljanje značajnih ličnih podataka, kao i ljudskih etičkih i moralnih pokazatelja, koji bi dali drugu sliku i drugačije viđenje ovog vrlo znamenitog i uticajnog Čeha. Sadržaj priloga koji slede, imaju nameru da rasvetle deo tih elemenata – karaktera ličnosti i životnog puta, kojim je u burnim revolucionarnim vremenima 19. veka išao Franja Zah.
Pristupačni podaci ukazuju da familija Zahovih potiče iz mesta Velký Němči kod Židlichovic. Bilisu to skromni i ugledni moravski Česi. U Velkým Němčima živeo je i radio kao mlinar Jiři Zach, deda Franje Zaha. Njegova supruga Barbara, baba Franje Zaha, bila je poreklom iz Donje Austrije (Dolnich Rakous). U braku su imali troje dece, sinove Jozefa i Jana Jiřija i ćerku Janu Nepomucenou. Nakon rane smrti dede Jiřija 1784. godine, Barbara se preudala za gostioničara Jakuba Klečanskeho i preselila u Brno.
Jakub Klečanski je u Brnu držao poznati ugostiteljski objekat – kafanu “U černeho orla” u ulici Měninska (danas ulica Orlí). U novi brak, Barbara je sa sobom povela i troje svoje dece. Kako Jakub i Barbara nisu imala decu, očuh je prihvatio i odgajao Barbarinu decu kao svoju. Bio je dobar roditelj i svakoga od troje dece Zahovih izveo je na pravi životni put i obezbedio ih za uspešan život. Jozefu je ostavio zemlju i vinograde u selu Velký Němči, Janu Jiřimu (ocu Franje Zaha), još za svoga života ustupio je vođenje kafane “U černeho orla”, a Janu Nepomucenou udao je za regionalnog komesara Orlitzkého, što svedoči o višem društvenom statusu familija Zah i Klečanský.
Otac Franje Zaha, Jan Jiři Zach ženio se dva puta. Prvi brak bio je sa Josefinou Nosovou, koja je bila negde od Hane (naselja između Vyškova i Kroměřiža). Sa njom je imao dvoje dece, sina Franćišeka (Franju Zha, rođen 1807. godine) i ćerku Amaliu (rođena 1808. godine). Do raspada prvog braka došlo je iz nejasnih razloga. U drugom braku, oženio se sa Kateřinou, sa kojom nije imao dece, ali je sa sobom doveo decu iz prvog braka. Maćeha Kateřina bila je dobra domaćica i pokazala je vrlo brižan odnos prema Franćišeku i Amaliji. Primerno ih je vaspitavala za budući život u građanskom okruženju koje se tek formiralo.
Franćišek Aleksandar Zah rodio se 1. maja 1807. godine u gostionici “U tří cisařŭ”, koja se nalazila u prigradskoj četvrti grada Olomouc. Već krajem 1807. godine, porodica Zah se seli u Brnu, gde je otac Jan Jiří počeo da vodi kafanu “U černeho orla”, koja je veoma uspešno radila. Tokom narednih godina, kako se ugostiteljski posao širio, zarađeno je dosta novca, što je omogućilo da se prikupi prilična ušteđevina. Taj novac je kasnije koristio mladi Franja Zah za školovanje, kao i za mnoga putovanja po Evropi.
U to vreme, početkom 19. veka, Češka kao država nije postojala. Prostor Moravske bio je jedna od oblasti Habzburške Monarhije, bez posebnog češkog identiteta i definisanog jezičkog govornog prostora. Zahov otac, Jan Jiří dobro je govorio nemački i češki i bilo mu je sve jedno kojim od ta dva jezika se služi. Moravski češki u porodici je prevashodno koristila baba Franje Zaha, a zatim njegova maćeha, tako da se u kući većinom govorilo narodnim moravskim jezikom. Taj nepravilni češki jezik u narodu je učen iz starih protivreformatorskih crkvenih knjiga. Osim u kući, Franja Zaha je češki naučio mahom u igri sa drugom decom ili kasnije od čeških studenata koji su dolazili iz Srednje Češke i okoline Praga. Posebnih škola na češkom jeziku nije bilo, a staleški prestiž i uticaj favorizovao je nemačko obrazovanje. To je razlog zbog koga Zah nikada nije stekao obrazovanje na češkom jeziku.
Autor: Prof. dr Jože Siváček, PhD