Češki jezik je u dužem periodu veliki problem češke zajednice u Republici Srbiji. Jezička nerazvijenost i slaba primena u komunikaciji ozbiljno ugrožavaju opstanak Čeha na prostoru Republike Srbije. Navedeno stanje uslovilo je da deo Čeha u Srbiji, zabrinutih za opstanak identiteta i češke zajednice, počne ozbiljno da razgovara o problemima češkog jezika. Tako je oktobra meseca 2021. godine organizovan stručni skup na temu “Češki jezik u Srbiji – sadašnje stanje i budućnost“. Projektovano je da rasprava na skupu objektivno utvrdi stanje i ponudi smernice za prevazilažene uočenih problema vezanih za češki jezik.
Osim stručnjaka sa fakulteta i obrazovnih institucija u Srbiji, projekat je uključivao i neophodnost prisutnosti privatnih škola jezika koje u svom programu imaju češki jezik. Namera organizatora, udruženja Česi Srbije i Češke besede Beograd, bila je da se razgovara o obrazovnim mogućnostima i pokrene pitanje usaglašavanja standarda i normi za učenja češkog jezika. Na žalost, ni jedna privatna škola jezika u Srbiji se nije odazvala na poziv.
Na stručnom skupu govorili su izlagači iz Srbije i iz Češke Republike. Tematski okvir obuhvatio je sadržaje podeljene u tri celine: o češkom jeziku uopšte i jezičkim standardima, o učenju i nastavi češkog jezika u Srbiji i o značaju češkog jezika i mogućnostima koje pruža. Kao slikovit primer trenutnog stanja poslužila je nedavna neformalna anketa u okviru češke zajednice u Srbiji, kojom je konstatovano da se godišnje pročita samo nekoliko desetina primeraka knjiga savremenih čeških autora. Od toga, na češkom jeziku pročita se jedva nekoliko primeraka knjiga. Zaključak ankete ukazuje da nije reč samo o nepostojanju interesovanja za češku književnost i stvaralaštvo, već je većim delom reč o nedostatku jezičkih sposobnosti za čitanje ozbiljne češke literature. Sa aspekta te konstatacije treba posmatrati celokupan sadržaj stručnog skupa.
Uvodno izlaganje imala je Nataša Keserović, master filologije i doktorant filoloških nauka, asistent za češki jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Ona je govorila na temu „Književni i govorni češki jezik u Srbiji“. Nakon njenog izlaganja, napravljena je jasna razlika između varijanti književnog i govornog češkog jezika, njihovog istorijata i njihove upotrebe.
U okviru prve tematske celine govorio je Jan Zorbić, lektor iz Južnomoravskog regiona Češke Republike, koji je učitelj za češki jezik u Kragujevcu i Beogradu. Tema njegovog izlaganja bili su „Standardi potrebnih znanja češkog jezika u Srbiji“. Naglasio je značaj normativnosti i standardizacije češkog jezika koji se uči, posebno zbog mladih ljudi koji žele nastaviti školovanje i studije u Češkoj Republici.
Drugu tematsku celinu svojim izlaganjem otvorio je magistar Stanislav Havel, učitelj češkog jezika iz Češke, angažovan od strane Ministarstva obrazovanja Češke Republike, koji nastavu češkog jezika provodi u češkim udruženjima u Južnom Banatu. Učitelj Havel govorio je na temu „Učenje češkog jezika u lokalnim sredinama u Srbiji“. U njegovom izlaganju moglo se čuti kakav je češki jezik u češkoj manjinskoj zajednici i u srpskim sredinama, kao i na moguće puteve unapređenja učenja jezika.
U okviru druge tematske celine o učenju i nastavi češkog jezika u obrazovnom sistemu Srbije, izlaganje je imao prof. dr Jože Sivaček, presednik udruženja Česi Srbije – Češi Srbska. On je izneo zaključke analize na temu „Češki jezik u obrazovnom sistemu Republike Srbije“. Iz izlaganja se moglo sagledati da su stručni, organizacioni i pedagoški problemi, kada je češki jezik u pitanju, vrlo veliki i da neposredno utiču na njegov kvalitet i opstanak na ovim prostorima.
Trećom tematskom celinom otvarena je sadržajna oblast vezana za mogućnosti i budućnost češkog jezika na prostorima Srbije. Vrlo je inspirativno bilo čuti izlaganje Tihane Hamović, jedne od najboljih i najproduktivnijih prevodilaca savremene češke književnosti u Srbiji, na temu „Češki književni jezik u srpsko-češkoj kulturnoj razmeni“. Sadržaj njenog izlaganja naglasio je bogatstvo i lepotu češkog književnog jezika i ukazao na značaj njegovog poznavanja, kao i na neophodnost održavanja češke govorne tradicije na srpskim prostorima.
Završno izlaganje na skupu imao je Andrej Kubiček, doktorant socioloških nauka, koji je vrstan poznavalac stanja češke manjinske zajednice u Republici Srbiji. Njegova tema bila je „Društveni i kulturni značaj češkog jezika za češku zajednicu u Srbiji“. Poruke njegovog izlaganja su ozbiljno upozoravajuće u okviru očuvanja češkog identiteta. Izlaganjem je ukazano da je urušavanje češkog jezika u Srbiji došlo do mere pretvaranja lokalnog govornog dijalekta češke zajednice u prisutnost velikog broja neartikulisanih idiolekata.
Preliminarni zaključci skupa govore o neophodnosti očuvanja i unapređenja kvaliteta češkog jezika u Srbiji, kako u češkoj zajednici, tako i na nivou ukupnog obrazovnog sistema. Konačni rezultati projekta i stručnog skupa usmereni su ka stavovima koji bi dali smernice za dalje aktivnosti na očuvanju, učenju i mogućem poboljšanju kvaliteta znanja češkog jezika. Dokle će se u tom pravcu stići, zavisi od svih subjekata, a najviše od samih pripadnika češke nacionalne manjine. Prve značajne pokazatelje videćemo već sledeće, 2022. godine, prilikom popisa stanovništva u Republici Srbiji.
Prof. dr Jože Siváček