Srpsko-češko udruženje „Beseda Petrovaradin“ ovogodišnju jesenju manifestaciju „VARADINSKI MOSTOVI KULTURE“, koja će se održati krajem septembra u Petrovaradinu, posvećuje Francu Šamsu, apotekaru češkog porekla i prvom hroničaru Petrovaradina.
Šams je rođen u Lajtmericu u Češkoj 2. decembra 1779. Potiče iz porodice sudetskih Nemaca čiji koreni sežu čak do Škotske. Posle osnovne škole odlazi u Rajhemberg gde završava gimnaziju. Na studije farmacije upisuje se 1798. u Pragu, da bi naredne godine bio promovisan u Beču za magistra farmacije. U Petrovaradin dolazi krajem 1802. godine.
Pretpostavlja se da je u Petrovaradin došao kao mladi vojni apotekar ili posredstvom Vilima Natorpa, glavnog dobavljača lekovitih sirovina za građanske i vojne apoteke austrijske carevine.
Došavši u Petrovaradin, Šams kupuje kuću od svog predhodnika Franje. J. Krigera, prvog vlasnika javne građanske apoteke. Koliko je bio imućan govori podatak da je kupljenu kuću i apoteku isplatio u gotovini.
Petrovaradin je imao tada 62 kuće sagrađene u najlepšem nizu jedna uz drugu.
Jednospratna kuća i apoteka „Kod zlatnog orla“ u Beogradskoj 15 nalazila se u samom jezgru tadašnjeg grada. Prepoznatljiva je po svojoj jednostavnosti i strogoj simetriji fasade koja se lepo uklapa uz susedne objekte. U prizemnom delu zgrade nalazila se apoteka (oficina, materijalka i laboratorija), a na spratu je bio stambeni prostor za apotekara. Veliki i prozračni tavan služio je za čuvanje i sušenje lekovitog bilja.
Godinu dana kasnije, maja meseca 1803. godine ženi se Terezijom, ćerkom Konstantina i Ljubice Hadi, iz ugledne i bogate zemunske patricijske porodice. Kumovi na venčanju bili su gradonačelnici Petrovaradina i Zemuna. Konstantin je bio u bliskim vezama sa Obrenovićima jer je Ljubica, bila rođaka Jevrema Obrenovića a on sam je bio jedan od sekretara kneza Miloša.
Šams je sa Terezijom imao sina Franju, rođenog u Zemunu. Ona je tamo često boravila kod roditelja, a razlog njenim sve češćim i sve dužem odlascima bilo je suprugovo sve strastvenije bavljenje naukom i književnošću, što je značilo da lepoj i mladoj gospođi Šams nije poklanjao dovoljno vremena. O neskladnom životu bračnog para Šams govori primer iz Zapisnika grada Petrovaradina za 1825. godinu gde se vidi kako je gospođa Terezija Šams, koja je tada još živela u Petrovaradinu, preko svog pravnog zastupnika tražila isplatu duga (1.000 forinti) od svog supruga. Na osnovu njene molbe, zbog neizvršenja ove obaveze, sud je stavio zabranu na sve Šamsove nekretnine. Ostatak života Terezija je provela u Našicama sa sinom Franjom, takođe apotekarom. Od žalosti je poludela, a ubrzo tamo i umrla.
Šams je 1807. kupio apoteku i u Sremskim Karlovcima, a dobio je zemljiše u Stražilovskoj ulici, u delu zvanom Ešikovac, za gajenje lekovitog bilja. Tu upoznaje direktora i profesora Karlovačke gimnazije Andriju Volnog sa kojim sarađuje i osniva Botaničku baštu. U Zemunu otvara 1808. još jednu apoteku, ali je 1809. prodaje apotekaru Treščiku, da bi 1812. prodao i apoteku u Sremskim Karlovcima.
Svoj boravak u Petrovaradinu Šams završava 1818. godine, kada prodaje kuću i apoteku Ignacu Mushameru i seli se u Peštu. Vlado Jugović beleži da se još u Šamsovo vreme „u onoj sobici kraj ljekarne pričalo i pilo, pušilo, ogovaralo i tražilo zaštite, zagovora i novosti.“
U apoteci „Kod zlatnog orla“ napisana je i prva istorija Petrovaradina iz pera njegovog žitelja i apotekara Franca Šamsa. Centar njegovog interesovanja bilo je proučavanje kraja u kom je živeo, njegove prošlosti, ekonomske i zdravstvene prilike i ispitivanje prirodnog bogatstva. Ovaj ugledni apotekar dao je veliki doprinos ulepšavanju grada dajući predlog za osnivanje uređenog parka izvan tvrđave koji je jedno vreme po njemu nosio ime.
Knjiga „Dobrim građanima Petrovaradina“ rezultat je njegovog šesnaestogodišnjeg istraživanja. Iako je bila gotova 1815. godine, štampana je u Pešti 1820. godine na nemačkom jeziku.
Autorka: Ruža Kolaček